Ubijena novinarka na Malti Dafne Karuana Galicija godinu prije atentata bavila se poslovanjem barske firme „Nimont”.
Radi se o kompaniji, čiji je zvanični osnivač lokalni funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Ljubomir Kočović. Malteška novinarka otkrila je da je zapravo stvarni vlasnik te barske firme počasni konzul Malte u Crnoj Gori Ticijano Musu, koji joj je to priznao u telefonskom razgovoru.
Galicija je u svojim tekstovima objavila da je Musu na sumnjiv način postao počasni konzul, da nije živio stalno u Crnoj Gori i da je bio umiješan u pokušaj preuzimanja crnogorskog zdravstvenog sistema od fantomske firme „VGH”.
„Nimont” je brodska firma koja se bavi transportom pijeska i cementa na malteško tržište, a ubijena novinarka godinu prije ubistva istakla je da se u telefonskom razgovoru sa Musuom jedva suzdržala da ne prokomentariše da je to „savršena maska za organizovani kriminal u zemlji kao što je Crna Gora”.
Počasni konzul Malte u Crnoj Gori nije želio da odgovara na pitanja Galicije u novembru 2016. godine, međutim, njena istraživačka upornost je dovela do interesantnih informacija.
Musu joj je kazao da je njegova firma „Nimont” i da uvozi i prodaje cement, kamen i građevinski materijal. Galicija je, između ostalog, u razgovoru prokomentarisala kako je čudi da je Musu uspio da započne poslovanje sa građevinskim materijalom u Crnoj Gori od plate zaposlenog na Malti, s obzirom na to da je prije stupanja na funkciju počasnog konzula bio menadžer jednog hotelskog restorana.
Osnivač „Nimonta” Ljubomir Kočović kazao je u izjavi za „Dan” da je „Nimont” samo njegova firma i da Musu nema nikakve veze sa vlasničkom strukturom.
– Javno se ograđujem od svih izjava i postupaka Ticijana Musua. Obaviješten sam da je on na Malti davao izjave kako je vlasnik firme „Nimont”, što je netačno. Ja sam sada pokojnoj novinarki, zbog čije smrti vrlo žalim, uputio demanti koji je ona objavila uz njen odgovor o čemu posjedujem urednu dokumentaciju – kazao je Kočović. Tvrdi da je počasni konzulat Malte smješten u prostorijama njegove fiorme, jer je decenijama blizak sa preduzetnicima iz te države i političarima.
– Htio sam da im učinim uslugu. Međutim, kad sam vidio da Musu pokušava ovdje da sprovede razne prevare otkazao sam mu gostoprimstvo prije godinu. Uputio sam pismo ambasadoru Malte i Ministarstvu spoljnih poslova te države u kome sam iznio detalje konzulovih prevara i drugih postupaka u crnoj Gori. Međutim, koliko znam, on još nije opozvan – tvrdi Kočović.
Kaže i da je zbog Musuovih izjava imao problema na Malti, jer su privrednici te zemlje bili zabrinuti zbog toga što počasni konzul povezuje sebe sa njegovom firmom.
– Mogu samo da kažem da je Musu pokušao da prevari i Atlas banku, da je dovodio razne sumnjive investitore. Ja ne želim da budem dio toga i od svih njegovih izjava i postupaka se javno ograđujem. Firma ima poslovni ugled i taj ugled želimo da sačuvamo – zaključio je Kočović.
Ime počasnog konzula Malte u Crnoj Gori pominjano je i na suđenju za navodni državni udar.
Američki državljanin Brajan Skot je na suđenju Musua pominjao kao čovjeka koji ga je upozorio da ne ulazi u dogovore sa Demokratskim frontom (DF). Rekao je da je Musu povezan sa vrhom crnogorske političke elite.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), Ticijano Musu pominje se u jednoj ugašenoj i dvije aktivne firme u Crnoj Gori.
Musu je ovlašćeni zastupnik aktivne firme „VGH Montenegro”, koja je osnovana krajem septembra 2016. godine.
Radi se o firmi koja se bavi „konsultantskim aktivnostima u vezi sa poslovanjem i ostalim upravljanjem”.
Musu je osnivač aktivne firme „ATM” i sada ugašene „ATM Services”.
Sa druge strane, Dafne Karuana Galicija ubijena je bombom, koja je bila postavljena ispod njenog automobila, u oktobru prošle godine na Malti. Bila je novinar istraživač i blogerka, koja je radila i na dokumentima objavljenim u aferi poznatoj kao „Panamski papiri”. Na meti njenih istraživanja bili su brojni malteški funkcioneri, biznismeni... uključujući i premijera te zemlje Džozefa Muskata. Premijera Malte Džozefa Muskata, blogerka je optuživala za pronevjeru državnih fondova uz pomoć žene i šefa kabineta. Poslije otvaranja afere, premijer je podnio ostavku, ali i ponovo pobijedio na vanrednim izborima u junu prošle godine.
Malta je nakon ubistva zatražila međunarodnu pomoć u pronalaženju krivca za ubistvo novinarke, uključujući i agente Federalnog istražnog biroa (FBI).
Braća Džordž (55) i Alfred (53) Deđorđo i Vinskent Muskat uhapšeni su u decembru prošle godine zbog sumnje da su povezani sa ubistvom. Istraga o tom ubistvu i dalje traje. Dafne Galicija je za života na svom sajtu objavila i više tekstova o koruptivnim poslovima vezanim za Crnu Goru.
Poreska uprava Crne Gore u junu ove godine donijela je rješenje na zahtjev MANS-a u vezi sa uvidom u osnivačka dokumenta i registracione promjene firme „Nimont”. U rješenju koje je potpisao lično direktor PU Miomir M. Mugoša djelimično je usvojen zahtjev MANS-a za slobodni pristup informacijama. Naime, Mugoša rješenjem nije dozvolio uvid u matične brojeve, adresu i broj telefona lica koja su izvršni direktori i osnivači „Nimonta”, čime je spriječio tačno utvrđivanje njihovog identiteta.
– S obzirom na prirodu tražene informacije, organ nalazi da bi objelodanjivanje ove informacije predstavljalo kršenje pozitivnih propisa i proizvelo bi nepovjerenje poreskih obveznika prema organima državne uprave, konkretno prema Poreskoj upravi, što je procijenjeno kao veća šteta od javnog interesa za objavljivanje istih informacija – piše, između ostalog, u rješenju Mugoše.
M.V.– Vl.O.

Transkript razgovora 

U tekstu koji je Dafne Karuana Galicija objavila tačno godinu prije nego što je ubijena u zločinačkom atentatu, ona je navela da je broj mobilnog telefona Ticijana Musua, počasnog konzula Malte u Crnoj Gori, dobila od nekog njenog poznanika koji konzula tereti za neplaćeni dug od nekoliko hiljada eura.
„Dan” objavljuje transkript razgovora između ubijene novinarke Galicije i počasnog konzula Malte u Crnoj Gori koji je nastao 2016. godine. Uz transkript razgovora objavljujemo i komentare ubijene novinarke.
Galicija: Zdravo, da li je to Ticijano Musu?
Musu: Da.
Galicija: Ovo je Dafne Karuana Galicija. Ja...
Musu: Ne moram da razgovaram sa tobom.
Veza se prekida. Novinarka odmah ponovo poziva njegov broj. On odgovara.
Musu: Rekao sam da ne moram razgovarati s tobom i nijesam obavezan da razgovaram s tobom.
Galicija: Bojim se da jeste. Vi ste počasni konzul Malte i dužni ste da odgovorite na pitanja u vezi sa tom ulogom.
Musu: Ne, nijesam. Ja sam počasni konzul. Zar nijesam rekao da sam počasni? Da, tako da sam počasni! Ne moram da razgovaram sa tobom, u redu? Ja ne zastupam vladu Malte, u redu? Idite i ostavite me na miru! I vodite računa o vašim poslovima.
Galicija: Ja bih Vam bila zahvalna da ne vičete i dozvolite mi da dođem do riječi.
Musu: Razmislite o svom poslu! Šta se vi miješate u crnogorska dešavanja? Kakve Malta ima veze sa Crnom Gorom? Zašto izmišljate stvari i lažete? Čak su me i vaši prijatelji pozvali da mi kažu da vas ignorišem.
Galicija: Nemate pojma ko su moji prijatelji.
Musu: Čak me i je Franses Zamit Dimeh nazvao da mi kaže da nije istina da ste ga pozvali. Prestani lagati o meni. Zašto pišete o meni? Toni Borg me je postavio, je li to jasno?
(Kada je razgovor završen odmah sam pozvala Fransisa Zamita Dimeha koji je rekao da nije zvao Musua ili da nije razgovarao s njim. Toni Borg je ranije demantovao da ima bilo kakva saznanja o njemu. Musu je imenovan jedan dan prije nego što je Borg završio svoj mandat na funkciji ministra inostranih poslova, ali je prije toga bio odsutan, jer je prolazio kroz proces dobijanja dozvole da bude evropski komesar).
Galicija: Držimo se teme. Sjećam Vas se kao menadžera restorana u hotelu Fortina i vi ste tamo bili zaposleni do novembra 2012. godine, a onda ste imenovani za počasnog konzula. Pa od čega zarađujete novac u Crnoj Gori, pošto ste do tog trenutka bili hotelijer?
Musu: Odlazi! Ne moram da razgovaram sa tobom. To nije tvoja stvar, u redu? Živio sam u Crnoj Gori godinama.
Galicija: Ne, nijeste. Živjeli ste na Malti i radili ste za Majkla Zamit Tabona do prije četiri godine.
Musu: Da, jesam. Da, znam to. Međutim, čak i kada sam živio na Malti, sve vrijeme sam išao u Crnu Goru.
Galicija: Stvarno, zbog čega? Da nijeste nešto išli vezano za poslovanje hotela Fortina, možda?
Musu: Ne moram da razgovaram sa tobom. Ovdje sam dobro povezan. Imam posao. Ja vodim posao.
Galicija: Da, htjela sam da to pitam. Zašto je adresa navedena na internet sajtu Ministarstva inostranih poslova Malte, za počasni konzulat u Crnoj Gori, zapravo sjedište kompanije za igre na sreću?
Musu: Nije! Prestanite lagati o meni! Vi ste lažov! To nije kompanija za igre na sreću! Nije, u redu?
Galicija: Pa, šta je onda? Nijesam mogla razumjeti mladu damu koja je odgovorila na telefon, ali rekla je da je to kompanija. Koja je to kompanija?
Musu: Zove se Nimont.
Galicija: I meni je zvučalo da je tako rekla. Kako se to piše?
Musu. NIMONT! NIMONT! N I M O N T!
Galicija: Kojim se poslom bavi?
Musu: Kako to misliš, na šta misliš? To nije tvoja stvar.
Galicija: Naravno da jeste. Mislim da ljudi na Malti moraju znati kakvu vrstu posla je registrovao počasni konzul Malte u Crnoj Gori.
Musu: Cement, u redu? Uvozimo i prodajemo cement, kamen i građevinski materijal.
(u originalnom tekstu navela je da se jedva suzdržala da ne prokomentariše da je to savršena maska za organizovani kriminal u zemlji kao što je Crna Gora)
Galicija: Velika promjena od upravljanja hotelskim restoranima na Malti. Pa kako ste ušli u poslovanje sa građevinskim materijalom u Crnoj Gori, direktno od rada kao zaposleni u hotelu na Malti?
Musu: To je moj posao. Ja sam vlasnik. Ja ga držim.
Galicija: To me čudi, da ste uspjeli da započnete poslovanje sa građevinskim materijalom u Crnoj Gori upravo od plate zaposlenog na Malti.
Musu: Odlazi! Ne moram da razgovaram sa tobom.
Veza se prekida.